Alef Science Fiction Magazine 022 Read online

  Ali onda kao da su se stvari počele mijenjati. Injektirani signal bivao je veći. Boje su polako nestajale, a ostala je samo jedna koja je podsećala na boju skrutnute krvi.

  Pojmovi su se stali polako reducirati, kategorije druženja i dimenzije ljudske interakcije postajale su odjednom nepotrebne kao da se svijest povlačila iz viših regiona mozga i vraćala dalje u niže evolucione regione iz kojih je potekla, napuštajući čeoni režanj prema vegetativnom živčanom sustavu. Javilo se pojačano veselje »što i danas imamo nešto za jesti«, počela se javljati mržnja i prezir prema ljudima iz neposredne blizine.

  Mržnja iz gornje domene prema nekima koje je trebalo uništiti i koji su nekad i bili fizički uništeni da bi njihova imanja bila opljačkana u ime »socijalizacije«,

  »kolektivizacije«, »nacionalizacije« i sl. slila se nad čitavim pučanstvom i počela ispunjavati sve i svakoga zaziranjem, mizantropijom, uskogrudnošću i galopirajućim podvalama. Dobiti, to više nije značilo dati drugima i uzeti protuvrijednost, nego uzeti nekome uz prijevaru, a plemenit osjećaj »opće koristi« potpuno je išćezao. Rad je postao sramota, jer radi »samo onaj koji je nesposoban da se obogati neradom«...

  Ulicom su stale promicati — baš kao što je rekao Galbaza — ljušture ljudi, olupine, spužve i beskičmenjaci — uglavnom na blizinu opasniji nego na daljinu. Osim toga, nije se mogao oteti dojmu da ga netko prati i pomno nadzire kretanje, a osjetio je i pritajenu zlobu koja je svim silama nastojala da bude njegova — kao i niz drugih zlih emocija — jer se jedino njima mogao suprotstaviti izvana nadirućem zlu. Zlo u pojedinim ljudskim bićima — ako ih se još uvijek takvima moglo nazvati — bilo je prirodna posljedica borbe za opstanak i čitavo društvo počelo se sunovraćati u mrak nepostojanja kolektivne svijesti, u mrak iz kojega je poteklo. Ali to ipak nije bio isti mrak

  — jer davni mrak prvobitne zajednice bio je prirodan i imao izlaz u ljudskom radu i sakupljanju znanja kroz generacije. Ovaj mrak činio se istinski bezizlazan. Prirodan 126

  napor ljudske vrste da raskrčuje gužvu prirodnih pojava i zida vrtove znanja potpuno se usukao u sebe i inteligencija i od drugih ljudskih zajednica prenesena znanja i tehnička umijeća samo su potpomagala temeljne poremećaje, ubrzavajući ih do fizioloških limesa podnošljivosti. Osjetio je bezvoljnost — jer je u tim okolnostima lišavanje samog sebe i lične volje bilo jedini izlaz da se podnese bezbojni i sveprisutni teror bezimene gomile parazita, slaboumnih megalomana i vlastitom slabošću već pomalo

  usporene galopirajuće opće paranoje. Bezvoljnost je postala sve jača, u jednom momentu toliko jaka da se preplašio da se neće moći isključiti. Trgnuo se, i s zamjetljivim naporom, uz javljanje kojekakvih nedoumica: »čemu to?«, »ionako ništa neće biti drugačije...« smogao snage da se odvoji od naslonjača i rukom posegne za konzolom, isključi glavni projektor i skine šljem...

  Na izlazu, susreo je nikoga drugoga nego Sabora Galbazu koji je izgledao dobre volje. Vedro ga je pozdravio, a kapetanu Haiamu uspjelo je da mu nešto odgovori, a da

  mu pri tom uopće ne pogleda u oči.

  Pri dolasku natrag u njegov blok, dežurni oficir kratko ga je izvijestio o spremnosti

  broda da u atmosferu Zemlje lansira divovski kontejner s agensom...

  I dogodilo se. Tridesetog lipnja 1908. godine, gigantski šestometarski kontejner čija je masa iznosila više stotina tisuća tona, prebrisao je brzinom od preko kilometara u sekundi prostore jugozapadne Azije i nešto skrenuo, radi posljednje korekcije putanje.

  Na visini od osam kilometara od zemlje, eksplodirao je snagom nekoliko stotina malih

  atomskih bombi, a eksplozija je razorila više od dvije tisuće kvadratnih kilometara.

  Divovska eksplozija potresla je seizmografe u Londonu, a podrhtavanje se osjetilo čak i u Americi. Val potresa obišao je Zemlju i još imao dovoljno snage da po drugi put zatrese igle seizmografa, a eksplozija se čula na preko osamsto kilometara od središta.

  Kad se, nakon nekoliko dana, sve sleglo, uz nepregledne desetine ki‐lometara srušenog

  i spaljenog drveća ostale su od svega samo male silikatne kuglice s nešto magnetita i iterbija... a tisućama kilometara dalje nevidljiv i neosjetljiv agens tiho se širio iznad rijeka i nepreglednih poljana, između stoljetnih stabala, sve do prvih naselja i kuća..

  A nedugo zatim, oktobra 1917. u neku sumornu jesen, zadesio je golemu državu, Carsku Rusiju, val neviđenog nasilja, ubojstava i beskrupuloznih pljački. Razularene horde naoružanih skitnica i nasilnika počele su se organizirati osjećajući u sebi odnekuda novostvoreno jedinstvo prema sebi sličnima. Redala su se umorstva,

  razbojništva i paleži nad ljudima koje još nije bio zahvatio razarajući agens i koji su ostali zatečeni ne vjerujući da je tako nešto moguće. Nizovi pobjeda davali su im još veću nabusitost i okrutnost, a apologeti novostvorene jezgre, koja je raspršene grupe počela polako stavljati pod svoju kontrolu počeli su govoriti o »novom uređenju« i »revoluciji«, opravdavajući otimačine i pokolje početnom fazom novog, ljepšeg i humanijeg

  uređenja, sazdanog na bazi istinske i posvemašnje jednakosti...

  Za to vrijeme, gorgonski je svemirski brod ogromnom dosvjetlosnom brzinom

  odmicao prema svom matičnom suncu, zaleđen i beživotan u svom usporenom

  relativističkom vremenu, na neki način sličan onome što ga je ostavio Zemljanima u nasljeđe: u vremenu ispunjenom prazninom i besmislenošću koja je tu samo zato da što

  prije prođe i ostavi pečat svog besmisla, u vremenu bez vremena...

  127

  _______________________________________________________________________

  ALEF ‐ SCIENCE FICTION MAGAZIN • Izdavač: NIŠRO »Dnevnik«, OOUR Izdavačka

  delatnost, 21000 Novi Sad, Bulevar 23. oktobra 31 • Direktor NIŠP »Dnevnik«: DUŠAN

  TOMIĆ • Rukovodilac OOUR Izdavačka delatnost: ILIJA VOJNOVIĆ • Glavni i odgovorni

  urednik Izdavačke delatnost: TODOR ĐURIĆ • Sekretar Redakcije: ZDENKA KARABASIL •

  Lektor: JOVANKA STOJIĆEVIĆ • Korektori: ANĐELKA SILAK i VIOLETA FRENC • Štampa:

  NIŠRO »Dnevnik«, OOUR Štamparija

  128